...Što i Zašto...ostao sam dužan.
O piću pri aktivnosti je riječ, za one koji nisu upoznati sa sadržajem prošlog broja. I to objasniti je uistinu lako, bez ikakve mudrosti. Što piti kad čista voda postaje nedostatna. Jednostavno, toj vodi moramo dodati ono što tjelo gubi i u ovom se slučaju neću osvrtati na energetske potrebe već na minerale točnijena elektrolite. Eto, naprosto je to sve što vodi treba kad je sama nedovoljna.
Sportaši često ne znajući mješaju pojmove te tako konzumiraju „izotonike“ zatim druge razne napitke „sportskog“ karaktera i sl. Navedeni obično sadržavaju primarno neki oblik ili kombinaciju šećera, a usput i neku od soli kojom dokazuju postojanje elektrolita u otopini. Ta kombinacija vrlo često nije odgovarajuća ili barem ne dostatna za duže uzimanje unutar aktivnosti jer osim energerskog potencijala nema dovoljno elektrolita. Unos elektrolita osim količinom mora odgovarati i omjerom inače se gube učinci koji se očekuju ili oni ne budu dovoljni. Kad se govori Što piti u tom slučaju osim gotovih elektrolitnih pripravaka i/ili napitaka, možemo se i sami poigrati jer ima pregršt recepata na tu temu ali i većina njih uključuje neki ugljikohidrat, što nije uvjek loše ali izlazi iz okvira ove teme. Može se koristit i razne medicinske rehidromikse kojima se doda neki ukus ili okus u vidu soka limuna ili nekog drugog citrusa, što je idealno za osobe koje se vidno znoje sa velikom količinom zamjetnog ostatka soli na opremi. Takvi pojednici nemaju luksuz, a ni većina ostalih dugoprugaša nije daleko, da u aktivnosti dužoj od sat vremena uživaju u pijenju čiste vode. Fascinira spoznaja koliko se rekreativaca trudi poboljšati svoju izvedbu na raznim poljima poput opreme, treninga pa čak i prehrane, a da ne zna o hidraciji gotovo ništa.
O piću pri aktivnosti je riječ, za one koji nisu upoznati sa sadržajem prošlog broja. I to objasniti je uistinu lako, bez ikakve mudrosti. Što piti kad čista voda postaje nedostatna. Jednostavno, toj vodi moramo dodati ono što tjelo gubi i u ovom se slučaju neću osvrtati na energetske potrebe već na minerale točnijena elektrolite. Eto, naprosto je to sve što vodi treba kad je sama nedovoljna.
Sportaši često ne znajući mješaju pojmove te tako konzumiraju „izotonike“ zatim druge razne napitke „sportskog“ karaktera i sl. Navedeni obično sadržavaju primarno neki oblik ili kombinaciju šećera, a usput i neku od soli kojom dokazuju postojanje elektrolita u otopini. Ta kombinacija vrlo često nije odgovarajuća ili barem ne dostatna za duže uzimanje unutar aktivnosti jer osim energerskog potencijala nema dovoljno elektrolita. Unos elektrolita osim količinom mora odgovarati i omjerom inače se gube učinci koji se očekuju ili oni ne budu dovoljni. Kad se govori Što piti u tom slučaju osim gotovih elektrolitnih pripravaka i/ili napitaka, možemo se i sami poigrati jer ima pregršt recepata na tu temu ali i većina njih uključuje neki ugljikohidrat, što nije uvjek loše ali izlazi iz okvira ove teme. Može se koristit i razne medicinske rehidromikse kojima se doda neki ukus ili okus u vidu soka limuna ili nekog drugog citrusa, što je idealno za osobe koje se vidno znoje sa velikom količinom zamjetnog ostatka soli na opremi. Takvi pojednici nemaju luksuz, a ni većina ostalih dugoprugaša nije daleko, da u aktivnosti dužoj od sat vremena uživaju u pijenju čiste vode. Fascinira spoznaja koliko se rekreativaca trudi poboljšati svoju izvedbu na raznim poljima poput opreme, treninga pa čak i prehrane, a da ne zna o hidraciji gotovo ništa.
Zašto je to neznanje takvo ne znam ali znam odgovor na Zašto. Elektroliti su 7 soli otopljenih u vodi , kalcij, natrij, kalij, magnezij te još klorid, fosfat i bikarbonat. Te soli, u otopini tvore ione tih istih soli i oni imaju pozitivan ili negativan električni naboj. E pa ta razlika, u naboju, čini to da se sve pomiče. Bez tog se strujanja ništa ne dešava. Svrha elektrolita u tijelu je omogućiti prenos energije u stanicu i otpada iz stanice, održavaju stanicu hidratiranom, ako su izbalansirani onda je i pH vrijednost krvi uredna, tada se i neuromuskularna veza ne stavlja na kušnju. Mišićna kontrakcija se dešava onda kad ima energije za tu radnju i kad ima elektrolita koji tu radnju čine mogućom. Tijelo ima zaliha minerala ali i te zalihe dođu kraju. Kad se to desi, a izostane unos kojim se taj deficit treba nadomjestiti prvi problem nastaje ako se unosi čista voda jer se rijedi otopina elektrolita. Potom se pojačava znojenje jer se tijelo riješava viška vode i pokušava uspostaviti balans elektrolita. Dok se to ne desi rad mišića je otežan i znatno usporen. Niti se može kvalitetno dobaviti nova energija u stanicu, a niti se iz nje može otplaviti nusprodukte rada stanice. Naprosto nema dovoljno električnog naboja koji vrši radnju izmjene tvari u stanici.
Zato je neophodno unositi i elektrolite sa tekućinom koju namjeravate piti kod aktivnosti koja traje duže od sat vremena. Čak i uz aktivnosti koje kraće traju ali se odvijeju za topla vremena i uz visoku vlagu gdje je i znojenje pojačano. Uz sve ostale potrebe koje kroz unos tekućine u tijelo možete dobaviti nadoknada elektrolita je osnova, preteča svemu i nema alternativu. Parcijalan i ne adekvatan unos kuhinjske soli, magnezija ili sličnih egzibicija samo vas odvodi u drugu stranu jer ako za navedenim nema potrebe, nije u deficitu, tada je balans elektrolita još teže ostvariti. Elektrolitima je bogata razna hrana, pojedine namirnice su prave zlatne žile određenih soli, minerala i uistinu je lako biti dobro balansiran ali se sve to kompromitira tjelesnom aktivnošću uz pretjeran unos čiste vode.
Sad kad to znate nema opravdanja...
