I kad si sam, nisi sam. Ne, to nije samo slučaj kod podvojenih ličnosti ili neodlučnih osoba. To je osobina svih nas. Čak i nismo „svi svoji“ koliko mislimo, već smo više tuđi i to doslovno. U našem tijelu je više bakterija no što je naših tjelesnih stanica. Toliko ih je da se ne zna tko bi se trebao zvati nametnik, a tko domaćin kad bi se gledao samo broj umjesto cjeline. Nema mjesta panici, one, bakterije su već dugo dio nas iako ih u stvari dobijemo tek rođenjem.
Ljudi brinu o hrani, ako uopšte brinu, tako da smatraju bitnim najprije koliko pojesti. Nešto svjesniji, upućeniji i pažljiviji ponešto znaju i o sastojcima te iste hrane. Vrlo malo ih zna i koristi tu istu hranu na način da od nje dobije najviše. Ali gotovo nitko ne zna ili ne obraća pažnju na to da tu istu hranu i njene sastojke u nama dostupnu energiju pretvaraju te bakterije koje ugošćujemo. Nasuprot tome ipak je malo ljudi koji nisu čuli za probiotike, malo je onih koji nisu čuli da je uz liječenje antibioticima preporučljivo uzimati jogurt i tu najčešće prestaje spoznaja o probioticima.
Probiotici ili bolje rečeno probiotičke bakterije su zaslužne za sve dobro i loše što se dešava sa hranom i zbog hrane u crijevima. Zaslužne su i za ono što se ne dešava. Sve imunološke reakcije su poslijedica stanja crijevne flore, zatim astma, alergije.., pa psihološka stanja poput depresije i anksioznosti. Doseg stanja u crijevima ide toliko daleko da utječe i na mogućnosti oboljenja od autoimunih bolesti te tumora kao najgorih krajnosti. Pa iako medicina već dovoljno dugo proučava sav uticaj probiotika na ljudski život tek je nedavno konstatirano da su crijeva autonomnija nego se to prije smatralo, baš zbog te simbioze sa probioticima.
Ljudi brinu o hrani, ako uopšte brinu, tako da smatraju bitnim najprije koliko pojesti. Nešto svjesniji, upućeniji i pažljiviji ponešto znaju i o sastojcima te iste hrane. Vrlo malo ih zna i koristi tu istu hranu na način da od nje dobije najviše. Ali gotovo nitko ne zna ili ne obraća pažnju na to da tu istu hranu i njene sastojke u nama dostupnu energiju pretvaraju te bakterije koje ugošćujemo. Nasuprot tome ipak je malo ljudi koji nisu čuli za probiotike, malo je onih koji nisu čuli da je uz liječenje antibioticima preporučljivo uzimati jogurt i tu najčešće prestaje spoznaja o probioticima.
Probiotici ili bolje rečeno probiotičke bakterije su zaslužne za sve dobro i loše što se dešava sa hranom i zbog hrane u crijevima. Zaslužne su i za ono što se ne dešava. Sve imunološke reakcije su poslijedica stanja crijevne flore, zatim astma, alergije.., pa psihološka stanja poput depresije i anksioznosti. Doseg stanja u crijevima ide toliko daleko da utječe i na mogućnosti oboljenja od autoimunih bolesti te tumora kao najgorih krajnosti. Pa iako medicina već dovoljno dugo proučava sav uticaj probiotika na ljudski život tek je nedavno konstatirano da su crijeva autonomnija nego se to prije smatralo, baš zbog te simbioze sa probioticima.
E sad, kakve sve to ima veze sa nama rekreativcima. Mislim, osim što smo i mi ljudi i što se moramo hraniti. Veza je itekako velika, jer je dostupnost potrebne energije koja je kao hrana unešena morala biti pretvorena i dopremljena u stanice tijela. U tom procesu je hrana morala proći i proces obrade u crijevima uz asistenciju crijevnih bakterija. Ukoliko je taj proces nečim zapriječenm, kompromitiran tada se i količina energije dobivene iz hrane znatno umanjuje. Taj se nedostatak ili manjak vidi po kvaliteti treninga, izvedbi u utrci i brzini oporavka. Nebriga o našoj „crijevnoj flori“ ide u viši rang od nebrige o kondiciji ili opremi jer je direktno vezana za zdravlje i dobrobit. Zanemarivanjem probiotika u našim crijevima zanemarujemo zdravlje, i trenutno a pogotovo dugoročno se neki sojevi bakterija mogu nepovratno izgubiti. To je stvarnost, ali nije sve tako crno.
Naravno da se i za to pobrinula priroda jer nam je dala prebiotike. Za njih je sam naziv nedvosmislen, oni su hrana za probiotike. Hranjenjem probiotičnih bakterija prebioticima održavamo, treniramo probavni sustav da bude u dobroj kondiciji. Te namirnice poput cikorije, luka, češnjaka, šparoga te kiselo fermentiranog povrća su bogate prebioticima u vlaknima kojima se hrane bakterije.
Posljedično crijeva u dobroj kondiciji se lakše nose sa posljedicama neadekvatne prehrane poput gljivica i kvasacakoji bujaju u okruženju sa malo dobrih bakterija. Takva probava nije u mogućnosti stvarati energiju u volumenu u kojem bi mogla, takva crijeva su u stalnom stadiju iritacije i samo opterećuju normalan dnevni ritam života. Da ni ne govorimo o sportskim perfomansama u takvim slučajevima, kad se sve podređuje tome da ne izazivamo crijeva i time učestalost stolice, i kad treba i kad ne treba. I na kraju nije samo dovoljno hraniti svoje probiotike prebioticima već ih treba čuvati tako da ih ne opterećujemo industrijski prerađenom, ne prirodnom hranom.
Zato krenite, ako već niste, u kiseljenje zimnice. Vaši stanari, vaše bakterije će vam biti zahvalne i dobro će vas služiti još dugo, dugo...