Na svakom mjestu se govori i piše o hrani i prehrani. Savjeti iskaču iz „paštete“, ma pravi kaleidoskop mudrosti . Nabrajaju se sastavni dijelovi, nutritivne vrijednosti, prednosti i manjkavosti neke namirnice. Secira se određena komponenta do detalja. Nema više tajni, već se u kaloriju zna koliko je čega u pojedinom gramu nekog proizvoda.
Tu najčešće prestaje interes pojedinca. Sve bitno mu je napisano i naizgled je nadalje jednostavno izračunati koliko je unio u odnosu na potrebe. Zaista jednostavna matematika i kad ju još posložiš u nekakav tjedni obrazac hranjenja, pametnom dosta.
Malo ili ni malo se spominje druga strana priče. Neću ni spominjati organo-leptičke ili jednostavno rečeno „ukusne“ komponente koje prehrana može i treba zadovoljiti. To je dio koji može i izaći iz nutritivnog dijela kad se govori o pravilnoj prehrani. Želim se osvrnuti na tehnologiju obrade i pripreme hrane.
Mnogi „gurui“ nutricije, opinion makeri i sveznadari sa brojnim pratiteljima ne znaju ili ne žele govoriti o neodvojivom dijelu pravilne pripreme adekvatnog obroka. A to je njegova obrada.
Žalosno je čuti ili vidjeti kad se zbog neznanja ili nemara jedna kvalitetna namirnica upropasti nepravilnom pripremom. Bilo da je riječ o kuhanju ili drugačijoj termičkoj obradi. Možda je bilo bolje samo ju kemijski pripremiti ili naprosto konzumirati sirovu....
Gotovo ista situacija sa prehrnom je kao i sa opremom. Nije dovoljno kupiti novu majicu, tenesice ili sportski sat. Treba ih znati i željeti koristiti. Tako nije dovoljno kupiti namjernice koje su vam savjetom izgledale neophodne, nabaviti najskuplji proteinski koncentrat ili koristiti najnapredniju aplikaciju za kontrolu kalorijskog unosa. Sve to nije dovoljno da bi od prehrane dobili najviše.
Naj jednostavnija priprema hrane je žvakanje i ono osim što usitnjava hranu fizički kako bi pomoglo želucu u kemijskoj obradi ima i ulogu prožvakanu namirnicu prožeti sa probavnim enzimima u slini. Pogotovo se to odnosi na ugljikohidrate čija probava i počne u ustima. Ali se netko nekad sjetio da je smoothie baš fora, svašta nabacaš unutra, mikser to prožvaće umjesto tebe i gotovo savršeno jednostvan obrok je tu. Kad u tu priču dodamo zelenu boju čiji izvori mogu biti čak i štetni u sirovom stanju tad se treba zapitati kako smo postali tako povodljivi i lakovjerni. Kad sam već na povrću, ono nije svo lako probavljivo ako se konzumira sirovo. Kuhanjem se takvi nedostatci otklanjaju. Rajčica na primjer puno više daje u salsi nego sirova, u salati, iako je salata bez rajčice siromašna. Tu je zatim još pregršt grešaka koje se javljaju pri termičkoj obradi jer je lako prekuhati povrtnu namirnicu, gdje neke od njih bivju kuhane u dvije vode da bi se smanjila gorčina u okusu,... Najinteresantnije, da ne kažem najžalosnije, je vidjeti da se povrće stavlja kuhati u hladnu vodu. Koje ima malo, u maloj posudi naspram količine povrća koje se kuha. Tada se vitamini topivi u vodi doslovno proliju u slivnik i ostane za konzumaciju gomila vlakana. To je i slučaj sa škrobnim namirnicama, gdje se krumpir ili tjestenina stavi kuhati u hladnu vodu. Dok zavrije voda u tom loncu sve što vrijedi je napustilo namirnicu. I kao vrhunac ironije, narežite krumpir što sitnije da se brže skuha, jer tko bi dočekao da se skuha cijeli i još potom gulio koru sa njega.
Tu najčešće prestaje interes pojedinca. Sve bitno mu je napisano i naizgled je nadalje jednostavno izračunati koliko je unio u odnosu na potrebe. Zaista jednostavna matematika i kad ju još posložiš u nekakav tjedni obrazac hranjenja, pametnom dosta.
Malo ili ni malo se spominje druga strana priče. Neću ni spominjati organo-leptičke ili jednostavno rečeno „ukusne“ komponente koje prehrana može i treba zadovoljiti. To je dio koji može i izaći iz nutritivnog dijela kad se govori o pravilnoj prehrani. Želim se osvrnuti na tehnologiju obrade i pripreme hrane.
Mnogi „gurui“ nutricije, opinion makeri i sveznadari sa brojnim pratiteljima ne znaju ili ne žele govoriti o neodvojivom dijelu pravilne pripreme adekvatnog obroka. A to je njegova obrada.
Žalosno je čuti ili vidjeti kad se zbog neznanja ili nemara jedna kvalitetna namirnica upropasti nepravilnom pripremom. Bilo da je riječ o kuhanju ili drugačijoj termičkoj obradi. Možda je bilo bolje samo ju kemijski pripremiti ili naprosto konzumirati sirovu....
Gotovo ista situacija sa prehrnom je kao i sa opremom. Nije dovoljno kupiti novu majicu, tenesice ili sportski sat. Treba ih znati i željeti koristiti. Tako nije dovoljno kupiti namjernice koje su vam savjetom izgledale neophodne, nabaviti najskuplji proteinski koncentrat ili koristiti najnapredniju aplikaciju za kontrolu kalorijskog unosa. Sve to nije dovoljno da bi od prehrane dobili najviše.
Naj jednostavnija priprema hrane je žvakanje i ono osim što usitnjava hranu fizički kako bi pomoglo želucu u kemijskoj obradi ima i ulogu prožvakanu namirnicu prožeti sa probavnim enzimima u slini. Pogotovo se to odnosi na ugljikohidrate čija probava i počne u ustima. Ali se netko nekad sjetio da je smoothie baš fora, svašta nabacaš unutra, mikser to prožvaće umjesto tebe i gotovo savršeno jednostvan obrok je tu. Kad u tu priču dodamo zelenu boju čiji izvori mogu biti čak i štetni u sirovom stanju tad se treba zapitati kako smo postali tako povodljivi i lakovjerni. Kad sam već na povrću, ono nije svo lako probavljivo ako se konzumira sirovo. Kuhanjem se takvi nedostatci otklanjaju. Rajčica na primjer puno više daje u salsi nego sirova, u salati, iako je salata bez rajčice siromašna. Tu je zatim još pregršt grešaka koje se javljaju pri termičkoj obradi jer je lako prekuhati povrtnu namirnicu, gdje neke od njih bivju kuhane u dvije vode da bi se smanjila gorčina u okusu,... Najinteresantnije, da ne kažem najžalosnije, je vidjeti da se povrće stavlja kuhati u hladnu vodu. Koje ima malo, u maloj posudi naspram količine povrća koje se kuha. Tada se vitamini topivi u vodi doslovno proliju u slivnik i ostane za konzumaciju gomila vlakana. To je i slučaj sa škrobnim namirnicama, gdje se krumpir ili tjestenina stavi kuhati u hladnu vodu. Dok zavrije voda u tom loncu sve što vrijedi je napustilo namirnicu. I kao vrhunac ironije, narežite krumpir što sitnije da se brže skuha, jer tko bi dočekao da se skuha cijeli i još potom gulio koru sa njega.
A pravilo uistinu nije komplicirano i glasi. Namirnica ili jelo čiju tekućinu u kojoj se ista pripremala koristimo za konzumaciju stavljamo kuhati u hladnu vodu dok namirnice čiju vodu u kojoj se ista kuhala namjeravamo baciti mora se staviti kuhati u kipuću vodu. Te kipuće vode treba biti barem tri puta više nego što je volumen namirnice i to se pogotovo odnosi na namirnicu koja se stavlja kuhati smrznuta kako ne bi pre dugo onemogućila ključanje i dodatno rashladila vodu.
U kontekstu toga, badava vam odlična namirnica ako ste ju upropastili ne adekvatnom obradom i još k tome tu grešku ponovili tako da ste ju spremili u 5 plastičnih posuda, za cijeli tjedan te ih nepravilno skladištili. Ne zaboravite ih slikati i okačiti na svoj „zid“!
Meso ima svoju priču također. Malo je reći da je naj lošija opcija šniclu donijetu iz mesnice odmah baciti na tavu, roštilj ili što god volite. Ne morate ga marinirati i tako mu poboljšati okus po svom ukusu, ali ga treba barem neko vrijeme ostaviti u ladnjaku. Koliko dugo ovisi o količini i tipu mesa. Na taj način će se meso omekšati, započeti će proces u kojem se mišićni protein raspada i lakše nam ga je probaviti. Ocjediti će se ostale tjelesne tekućine koje ponekad, kod svježe pripremljenog mesa daju okus po urinu koliko ga god mi solili. Taj postupak predpripreme mesa isključuje ribu. Ona se mora pripremati svježa i jedino takva će biti prehrambeno prihvatljiva. Na takav način meso činimo prihvatljivijim jer ga ne moramo nužno smrzavati i odmrzavati pred pripremu već iz odabrane marinade direktno u tavu pa na stol. Tako ga se može čuvati i do 5 dana te je svaki dan sve ukusnije!
To je samo mali dio priče o pravilnoj pripremi hrane. Mali ali naj bitniji dio i ako primjenjujete opisane savjete napraviti ćete veliki korak ka maksimalnom korištenju svega što namirnica može pružiti. Ovdje nije riječ o preferencijama već samo o tehnikama kojima se nutrijenti sačuvaju kod pripreme da bi od njih imali koristi. Koristi uopće jer je lako neznanjem namirnicu učiniti doslovno bezvrijednom. Naspram toga, ako ne pružite minimun pažnje pravilnoj pripremi sve staje na tome da ste ispustili i ono što ste imali, doslovno,...i kad je, nije!