Upitamo li se ikad, razmislimo barem malo ili se samo povodimo za osjećajem gladi i odgovaramo na primalni poriv za samoodržanjem. Zar se prehrana svodi samo na zadovoljavanje potreba ili se ipak u hranjenju krije nešto više. Nekad se jelo onda kad se imalo što „staviti na tanjur“ ili nabosti na ražanj. Takva prehrana nije patila od redovitosti konzumacije, apetit je bio neupitan, a gastronomski zahtjevi nepoznanica. Hranilo se više –manje ciklički, sezonski, kad je dozrijelo ili pa čak pukim slučajem ukoliko je jedini izbor hrane morao biti ulovljen. Takav način ishrane i njene dostupnosti nam je u nasljedstvo ostavio određene navike i pravila, ali to je za neki budući članak. U svakom slučaju se nije jelo iz dosade ili zbog ukusa.
Iako smo se odmaknuli od toga da se hranimo kako bi preživjeli i što je neizvjesnost oko sutrašnjeg obroka nestala, barem bi tako trebalo biti, nismo se odmakli od toga da hranu doživljavamo kao nagradu. Nagrađivanje sebe kroz usta je toliko popularno, oči su nam postale veće od „riti“ i sve se na kraju svelo na biznis, marketing i profit. Pa kuharice su pored Biblije najprodavanija književna izdanja, ali ni razne knjige o dijetama nisu daleko od toga da budu bestseleri. Nove tehnologije su sve dovele na male ekrane i kuharske emisije su na svakom kanalu u prime-time-u. Sve u službu Serotonina i njegova sluge , nepca.
Sav problem je u tome što svi znamo da nije baš tako; da hrana polako postaje otrov, a trebala bi liječiti; da je uzrok bolestima, a može biti izvor zdravlja, čak je i izvor energije, a najčešće zbog prejedanja ta ista energija izostane. Sami nastavite sa nabrajanjem jer sam sigurno nešto izostavio. Nadopunite ih iz vlastitih iskustva jer su jedina koja su kvalitetna i edukativna, bilo pozitivna, a pogotovo ona negativna. Takva iskustva nas uče da možemo bolje i ne ponavljamo u nedogled iste greške, očekujući drugačiji ishod koji iz njih proizlazi.
Iako smo se odmaknuli od toga da se hranimo kako bi preživjeli i što je neizvjesnost oko sutrašnjeg obroka nestala, barem bi tako trebalo biti, nismo se odmakli od toga da hranu doživljavamo kao nagradu. Nagrađivanje sebe kroz usta je toliko popularno, oči su nam postale veće od „riti“ i sve se na kraju svelo na biznis, marketing i profit. Pa kuharice su pored Biblije najprodavanija književna izdanja, ali ni razne knjige o dijetama nisu daleko od toga da budu bestseleri. Nove tehnologije su sve dovele na male ekrane i kuharske emisije su na svakom kanalu u prime-time-u. Sve u službu Serotonina i njegova sluge , nepca.
Sav problem je u tome što svi znamo da nije baš tako; da hrana polako postaje otrov, a trebala bi liječiti; da je uzrok bolestima, a može biti izvor zdravlja, čak je i izvor energije, a najčešće zbog prejedanja ta ista energija izostane. Sami nastavite sa nabrajanjem jer sam sigurno nešto izostavio. Nadopunite ih iz vlastitih iskustva jer su jedina koja su kvalitetna i edukativna, bilo pozitivna, a pogotovo ona negativna. Takva iskustva nas uče da možemo bolje i ne ponavljamo u nedogled iste greške, očekujući drugačiji ishod koji iz njih proizlazi.
Na kraju, jedemo kad smo gladni. I to je jedino ispravno pravilo prehrane. Ta konstanta je osnova na koju ne trebamo utjecati već ju poštivati. I zapravo je tek tu početak kraja pravilne prehrane. Ono na što mi možemo i moramo utjecati je: kad smo, koliko i zašto gladni. I da li smo uistinu gladni.
To su pitanja na koja ću pokušati odgovoriti tako da ste zadovoljni odgovorom, da je vaše razočaranje njime što manje, da se i sami zateknete sa mišlju kako je odgovor logičan, da vas potakne na akciju i najbitnije, da vas zadrži aktivne. Aktivne u smislu prehrane, hranjenja i korištenja blagodati koja iz planirane i pametne prehrane dolazi. Kako ste sportaši, rekreativci ili oni koji ćete to uskoro postati, a to znam jer me ne čitate na stranicama neke „žutice“ ili tabloida već u Outdooru, razumjeti ćete kad vam kažem da se prehrana ne može svesti na sportsku i neku drugu.
Niste prijepodne trkač, a popodne kućanica i zidar; vikendom avanturisti, a kroz ostatak tjedna trgovac i odvjetnica; proljećem i jeseni biciklisti, a ostala godišnja dobe uzgajate zečeve. Hraniti se morate ispravno u oba slučaja i oba slučaja su međusobno isprepletana , a ujedino mogu zahtjevati dosta različitu prehranu po pitanju količine unešene energije, izvoru te iste energije i samim potrebama za istom. Kao sportaši, rekreativci i oni između već znate (sic!) da je trening neproduktivan bez odmora i prehrane koji bi trebali imati „glavu i rep“ jer je i mali trud koji u njih ulažete korisniji ukoliko ima koncept koji kroz konstantu daje rezultat. Ne postoji recept, pripravak, namirnica ili timing koji ima trenutni učinak bez nuspojava. Sve zahtjeva vrijeme, konstantu i upornost. Tek tada se može odgovoriti na pitanje „Zašto jesti?“.
Do tada ćete i sami biti vrlo blizu odgovoru pa čak i znati postaviti slijedeće pitanje.