Nikad se na istom mjestu fizički ne mogu naći dvije stvari u isto vrijeme, a kamo li više njih. Pa ipak će nas mnogi pokušati uvjeriti u tu alkemičarsku realnost. Mnogi od nas su i „popušili“ priču jer je bila pakirana u „šarenu lažu“, jer smo je čuli u povjerenu ili smo vjerovali nečijem iskustvu. I opet ćemo napraviti sličnu grešku dok budemo tražili prečace i stranputice jer je znatiželja tako jak poriv, a zaborav je sam po sebi nametljiv. Bit je u tome da ne postoji idealna, univerzalna i svemoguća namirnica. Ona koja čini da smo istovremeno siti,mršavi, jaki, dobrog libida i bez vjertova. Pa da i postoji nešto takvo zar mislite da bi mi o njoj nešto znali, mi smrtnici...
Što je „hrana“ , a što „prehrana?“
Nije problem u hrani. Ona je takva kakva jest i to je više manje konstanta. Prehrana je ono oko čega se lome koplja između nutricionista sa jedne strane i sportaša odnosno rekreativaca nasuprot njima. Jednostavno je, ovako nekako: jabuka je svima sinonim za zdravu namirnicu, nutricionista bi ju preporučio jednom dnevno u određeno vrijeme, sportaš ju jede najčešće po preporuci dok bi je rekreativac mogao jesti u većim količinama jer ja „ dobra“ i to je momenat kad dobra hrana postane loša prehrana. Sve najbolje o jaduci, da me ne shvatite pogrešno. No sve se još dodatno komplicira kad više „dobrih“ namirnica pomješamo zajedno u istom obroku, a da su jedna drugoj smetnja, prepreka ili su pak u tom momentu i takvoj kombinaciji potpuno beskorisne. Zato ne postoji dobra ili loša hrana već samo dobra ili manje dobra prehrana, sve ostalo su nijanse.
Što je „hrana“ , a što „prehrana?“
Nije problem u hrani. Ona je takva kakva jest i to je više manje konstanta. Prehrana je ono oko čega se lome koplja između nutricionista sa jedne strane i sportaša odnosno rekreativaca nasuprot njima. Jednostavno je, ovako nekako: jabuka je svima sinonim za zdravu namirnicu, nutricionista bi ju preporučio jednom dnevno u određeno vrijeme, sportaš ju jede najčešće po preporuci dok bi je rekreativac mogao jesti u većim količinama jer ja „ dobra“ i to je momenat kad dobra hrana postane loša prehrana. Sve najbolje o jaduci, da me ne shvatite pogrešno. No sve se još dodatno komplicira kad više „dobrih“ namirnica pomješamo zajedno u istom obroku, a da su jedna drugoj smetnja, prepreka ili su pak u tom momentu i takvoj kombinaciji potpuno beskorisne. Zato ne postoji dobra ili loša hrana već samo dobra ili manje dobra prehrana, sve ostalo su nijanse.
Biti i jesti vs. biti ili jesti?
Začarani krug prejedanja i radukcijskih dijeta je često stanje u kojem svi razmišljamo o promjeni i najčešće samo razmišljamo, podotovo kad se donose velike odluke. Rjetki se i odvažuju učiniti nešto, smanjiti količinu obroka, povećati vrijeme kretanja ili kombinirati sve od toga pomalo. I uvijek se provlači osjećaj odricanja, uskrate, pokore ili sličnog ali ne mora biti tako. Može se uživati u hrani, biti gurman pa i hedonista ali se ne može ići „linijom manjeg otpora“ pretpostavljajući da će se sve već nekako riješiti samo od sebe. Hrana se ne mora stavljati nasuprot fizičke aktivnosti jer jednog bez drugog nema. Nekad se kretalo, trčalo, skakalo da bi se imalo što jesti, a sad su se okolnosti promjenile pa sve radimo nakon što smo se dobro najeli. Samo malo dobre volje, mrvicu znanja i vreća upornosti je potrebno da sa svojom prehranom budemo na „ti“. Najčešće je potrebno namirnice koje se dnevno koriste samo malo presložiti, drugačije upariti, količinski dozirati da bi od nje imali svu korist koju ona može pružiti.
„Svoga tijela gospodar“
Osjećaji su često varljivi ili krivo protumačeni. Osjećaj pred punim tanjurom nam često kaže da će nam ono što je u njemu biti jedva dostatno da se najedemo. Mi znamo da nije tako ali je osjećaj jači. Oni osjećaji koje tjelo odašilje loš su gospodar jer se ponašaju sebično. Slušajući takve osjećaje, stekao bi se dojam, da je jedna mala čokolada premalo za fizičku snagu, da su kompirići i hamburger nužni za psihičko zdravlje, a da je sladoled zakonom zagarantiran. Mi znamo i bolje. Kao što se žene znaju kontrolirati u šopingu, pred izlogom novih cipela. Tako se i muškarci suzdržavaju fućkanja za savršenim „listovima“ u još boljim cipelama iz prethodnog izloga. Pojednostavljeno rečeno, nerazumno i nekontrolirano hranjenje, u današnje vrijeme kad su informacije dostupne, je podilaženje niskim strastima. Tada nagon prevladava i iako je on u nama od praskozorja čovječanstva, ipak je malo lakše doći do hrane nego u ta davna vremena te se moramo prestati ponašati kao da će nam sutra zatvoriti trgovinu, zaorati njivu, poklati stado ili zapaliti žito.
Ne bojmo se.