Piti ili ne piti, to je neupitno.
Naravno da treba piti, pritom mislim na fiziološku potrebu i ne tražite drugo značenje ili „skrivenu“ poruku. Pijte vodu koja ječista ili ima primjesa u nakom postotku ali je ipak voda. Pa sve tekućine koje konzumiramo su sadržajem minimalno 80% vode. Kako je ona u vrlo velikom dijelu sastavni dio tijela tako je i njen unos vrlo bitan za održavanje povoljnog omjera tekućina u tijelu. Ok, dosad napisano je valjda svima više-manje poznato, ne nužno i jasno ali ste ipak svjesni važnosti hidratacije.
Zato su pitanja poput „kad, koliko, što i zašto piti“ ona na koje ne postoji jednoznačan odgovor jer isti ovisi o preko nekoliko stvari koje su individualne i vezane uz trajanje i intenzitet aktivnosti.
Ako bi redom odgovarali na pitanja tada bi „kad“ imalo za odgovor: uvijek i redovito. Kako se tjelesna tekućina stalno koristi u skoro svim procesima u tijelu, tim radnjama dio biva potrošen i treba ju nadoknaditi. Naj jednostavnije je kad to radimo često, u malim količinama i ne čekamo signale koji nas podsjećaju da ne pijemo dovoljno.
Odgovor na pitanje „koliko“ piti bi bio onoliko koliko potrošimo. U većini slučajeva je to najčešće količina koja je izražena u mililitrama i jednaka je dnevnoj tjelesnoj potrošnji energije izraženoj u kilokalorijama. Pojednostavljeno to bi značilo da ako vaše tijelo potroši dnevno 2200 kcal i pri tome bi mu trebalo nadoknaditi 2200 ml tekućine. Kad se odgovor treba proširiti to se radi na način da se u jednadžbu dodaje tjelesna težina, individualna sklonost ka zojenju, temperatura u kojoj se trenira kao i adaptiranost na tu istu temperaturu i još niz drugih faktora koji nisu ne promjenjivi već se adaptiraju skupa sa vašom tjelesnom kondicijom. U tom proširenom odgovoru se može kriti i do 100% povećane potreba za unosom tekućine , ali nikad manje od prvotno navedenog izračuna. Do sada su odgovori bili primjenjivi na sve i svakog . Vrijedili su i za rekreativce koji samo skidaju kile, i za sportaše koji su u planskom trenažnom procesu.
Naravno da treba piti, pritom mislim na fiziološku potrebu i ne tražite drugo značenje ili „skrivenu“ poruku. Pijte vodu koja ječista ili ima primjesa u nakom postotku ali je ipak voda. Pa sve tekućine koje konzumiramo su sadržajem minimalno 80% vode. Kako je ona u vrlo velikom dijelu sastavni dio tijela tako je i njen unos vrlo bitan za održavanje povoljnog omjera tekućina u tijelu. Ok, dosad napisano je valjda svima više-manje poznato, ne nužno i jasno ali ste ipak svjesni važnosti hidratacije.
Zato su pitanja poput „kad, koliko, što i zašto piti“ ona na koje ne postoji jednoznačan odgovor jer isti ovisi o preko nekoliko stvari koje su individualne i vezane uz trajanje i intenzitet aktivnosti.
Ako bi redom odgovarali na pitanja tada bi „kad“ imalo za odgovor: uvijek i redovito. Kako se tjelesna tekućina stalno koristi u skoro svim procesima u tijelu, tim radnjama dio biva potrošen i treba ju nadoknaditi. Naj jednostavnije je kad to radimo često, u malim količinama i ne čekamo signale koji nas podsjećaju da ne pijemo dovoljno.
Odgovor na pitanje „koliko“ piti bi bio onoliko koliko potrošimo. U većini slučajeva je to najčešće količina koja je izražena u mililitrama i jednaka je dnevnoj tjelesnoj potrošnji energije izraženoj u kilokalorijama. Pojednostavljeno to bi značilo da ako vaše tijelo potroši dnevno 2200 kcal i pri tome bi mu trebalo nadoknaditi 2200 ml tekućine. Kad se odgovor treba proširiti to se radi na način da se u jednadžbu dodaje tjelesna težina, individualna sklonost ka zojenju, temperatura u kojoj se trenira kao i adaptiranost na tu istu temperaturu i još niz drugih faktora koji nisu ne promjenjivi već se adaptiraju skupa sa vašom tjelesnom kondicijom. U tom proširenom odgovoru se može kriti i do 100% povećane potreba za unosom tekućine , ali nikad manje od prvotno navedenog izračuna. Do sada su odgovori bili primjenjivi na sve i svakog . Vrijedili su i za rekreativce koji samo skidaju kile, i za sportaše koji su u planskom trenažnom procesu.
Kad se počne razmišljati o odgovoru na pitanje „što“ stvari postaju kompleksnije. Jedina jednostavnost u odgovoru je ta da kod aktivnosti koja traje do sat vremena i uz pravilnu prehranu ne treba unositi ništa osim vode jer nikakvi dodaci napitku nemaju direktan utjecaj na izvedbu ako su zadovoljeni prethodno navedeni uvjeti o hrani i hidrataciji. Nakon tog perioda od sat vremena mogućnost pogreške je mnogo veća i ta pogreška može ići u oba smjera. Da, oba smjera, jer se može i pretjerati sa unosom tekućine iako je najčešće nedostatan i ne adekvatan unos češći slučaj. U slučaju pretjerivanja sa unosom to se dešava kad se pije čista voda. Ona nema energetsku vrijednost i najčešće ne nosi sobom ni elektrolite koji se gube najviše znojenjem. Kako ne prestaje osjećaj žeđi i nakon unosa vode radi se druga greška i povećava se unos. Na taj način se samo razvodnjava otopina elektrolitskih minerala u tijelu i time narušava mogućnost za pravilan rad organizma i odgovarajuću spotrsku izvedbu. Tijelo se pokušava riješiti tog viška vode pojačanim mokrenjem i znojenjem, pokušava uspostaviti ravnotežu u koncentraciji otopine minetala unutar tijela.
Sa druge strane nam signalizira da joj nedostaje tih istih elektrolita na način da nam se ljepi jezik za nepce iako smo netom prije pili vodu. To stanje je čest uzrok lošijih rezultata, oni koji su ispod neših trenutnih mogućnosti. Tako varljiv osjećaj jer pijemo dovoljno i naizgled je sve u redu. To razvodnjavanje vode u tijelu se u krajnjem stadiju naziva Hiponatrinemija i nije bezopasna. Više je zabluda vezanih uz unos tekućine, pogotovo vode, nego kod prehrane. Čest je i odgovor da nam se iz nekog razloga ne sviđa unositi ništa osim vode. Čak ni tada nije problem jer se i takva hidratacija može smatrati dostatnom ali ju treba nadopunjavati odgovarajućom prehranom pri aktivnosti. Najgora situacija, a svjedočio sam joj nebrojeno mnogo puta, je ta da trkač na okrijepi izlije u sebe dvije čaše vode i otrči dalje...u sumrak!
Što i Zašto će pričekati idući broj.