Naš organizam je na mnogo načina savršen stroj. Kako ga god promatrali naći ćemo mnogobrojne potvrde za tu tezu. Pored mehanike pokreta, kemije stvaranja i fizike prenosa energijeunos energenata je ono na što ću se osvrnuti. Savršen stroj, kakvo tijelo jest, energiju će stvoriti skoro ni iz čega. Posegnuti će i za samorazgradnjom ako ga primoramo. Pri tome se neće dešavati ništa značajno i vidljivo za neko kratko vrijeme.
Poslijedice takvog stanja će s vremenom rezultirati sa okolnostima koje nisu bile željene. Nasuprot tome, tijelo se neće ustručavati spremiti „za kasnije“ ono što mu se nudi, mada mu ne treba trenutno. I isto tako, uhvatiti će nas nespremne pa čak i iznenađene zatečenim stanjem, slike i prilike nas samih naravno ukoliko mu pustimo na volju. Između te dvije krajnosti leže svi odgovori. Samo ovise o tome tko i kad postavlja pitanje.
Svi znamo da svaki obrok treba sadržavati se nutrijente, samo su im omjeri različiti. Svaki nutrijent ima svoju svrhu i iako se nadopunjuju ipak imaju različite uloge u organizmu. Naprimjer bjelančevine, od njih je gotovo sve u tijelu sazdano. Kako se sve stanice u tijelu obnavljaju ciklički, nedostatan unos bjelančevina onemogućuje pravilno izvođenje tog procesa. Ako ih je unešeno previše na poslijetku završe tamo gdje i sve drugo čega je previše. Tu naizgled jednostavnija priča, oko bjelančevina,prestaje. Masti i uglijkohidrati postaju malo kompliciraniji.
Oba nutrijenta, za razliku od bjelančevina, služe prvenstveno kao izvor energije. Mast daje puno energije i njene zalihe traju dugo ali jenedostatak u tome što je ona dostupna samo kad je napor relativno nizak, a dotok kisika dostatan. Suprotno od toga ugljikohidrati daju energiju gotovo trenutno ali isto tako ukoliko se ona ne troši u skoro vrijeme, tijelo taj izvor energije mora iz krvi maknuti i vrlo često završi pospremljena oko struka, čekajući vremena „nestašice“ da opet postane korisna.
Poslijedice takvog stanja će s vremenom rezultirati sa okolnostima koje nisu bile željene. Nasuprot tome, tijelo se neće ustručavati spremiti „za kasnije“ ono što mu se nudi, mada mu ne treba trenutno. I isto tako, uhvatiti će nas nespremne pa čak i iznenađene zatečenim stanjem, slike i prilike nas samih naravno ukoliko mu pustimo na volju. Između te dvije krajnosti leže svi odgovori. Samo ovise o tome tko i kad postavlja pitanje.
Svi znamo da svaki obrok treba sadržavati se nutrijente, samo su im omjeri različiti. Svaki nutrijent ima svoju svrhu i iako se nadopunjuju ipak imaju različite uloge u organizmu. Naprimjer bjelančevine, od njih je gotovo sve u tijelu sazdano. Kako se sve stanice u tijelu obnavljaju ciklički, nedostatan unos bjelančevina onemogućuje pravilno izvođenje tog procesa. Ako ih je unešeno previše na poslijetku završe tamo gdje i sve drugo čega je previše. Tu naizgled jednostavnija priča, oko bjelančevina,prestaje. Masti i uglijkohidrati postaju malo kompliciraniji.
Oba nutrijenta, za razliku od bjelančevina, služe prvenstveno kao izvor energije. Mast daje puno energije i njene zalihe traju dugo ali jenedostatak u tome što je ona dostupna samo kad je napor relativno nizak, a dotok kisika dostatan. Suprotno od toga ugljikohidrati daju energiju gotovo trenutno ali isto tako ukoliko se ona ne troši u skoro vrijeme, tijelo taj izvor energije mora iz krvi maknuti i vrlo često završi pospremljena oko struka, čekajući vremena „nestašice“ da opet postane korisna.
Sada u sliku ulazi „treniranje prehrane“ i tek tada ona može biti kompletna. Mislim na sliku, ali i na prehranu. Znati manipulirati omjerima u tanjuru, potrebama u tijelu ili se oduprijeti porivima za nekontroliranim unosom hrane treba vježbati. Nije svejedno dali ste na redukcijskoj dijeti ili radite na snazi. Isto tako se razlikujupotrebe sportaša dugoprugaša i eksplozivca, onih koji rade sve na snagu/brzinu. Pa čak i svaki od njih se slično hrani u dane kad su treninzi slabiji ili je u planu odmor nasuprot danima kad se radi na snazi ili brzini, kada su razlike opet značajne.
Trening prehrane ide toliko daleko da oba sportaša, u potpuno oprečnim disciplinama, unutar dnevnog unosa hrane imaju veće ili manje razlike u omjerima namirnica na tanjuru. Takvo treniranje za cilj ima i naučiti tijelo da koristi masti kao izvor energije kad mu ne dajete ugljikohidrate. Ukoliko ga tome ne naučite ono će trošiti tjelesne bjelančevine odnosno mišiće za stvaranje energije, a to je zadnje što bi željeli da nam se dešava. Tijelo može naučiti da uglikohidrate iskoristi za ono što im je namjena tako da nam kaže koliko ih i kada treba. Moguće je „ istrenirati“ tijelo da nedostatke koje nutrijenti imaju pretvori u prednosti sa mnogim koristima ali samo ako ih upozna. Naprimjer, masti su nedostupne za pretvorbu u energiju ukoliko ih stalno „poklapate“ sa ugljikohidratima. A njih ne unosite dovoljno da bi dobili energiju koja vam količinski treba. I naizgled radite sve po pravilima, sve „ kako piše“ ali se ipak ne dešava očekivano. Ili forsirate, pretjerujete u korištenju snage i brzine, jedva dišete i sve to radite duboko uvjereni da se „otapaju masti“ u cijeloj karikaturi od treninga.
Na koncu, do boli pojednostavljeno, može se sažeti slijedeće: uglikohidrati neposredno pred trening, u samom treningu onoliko koliko treba i ako uopće treba te poslije treninga uz bjelančevine za „krpanje“ nastale štete. U svako drugo doba dovoljne su bjelančevine, masti i ugljikohidrati u vlaknima. Sad možete i plan treninga prehrane polako slagati da odgovara planu treninga aktivnosti kojom se usrećujete.
